Acca feijoa
Acca feijoa (Acca sellowiana) je zimzeleno voćno drvo ili veliki grm poznat po jestivoj pulpi ploda, koja ima neobičan miris i visok sadržaj vitamina. Biljka se često naziva "feijoa" ili "ananas guava" zbog sličnosti mirisa i okusa s mješavinom jagode, ananasa i guave. Botanički, Acca feijoa pripada porodici mirti (Myrtaceae) i može se uzgajati i kao ukrasna i kao plodonosna biljka, posebno u suptropskim regijama.
Etimologija imena
Naziv roda Acca dan je u čast portugalskog botaničara Joãoa da Silve Acce, koji je doprinio proučavanju flore Južne Amerike. Epitet vrste sellowiana odaje počast njemačkom prirodoslovcu i kolekcionaru biljaka Friedrichu Sellowu, koji je proučavao biljnu raznolikost Brazila. U svakodnevnom jeziku biljka se često naziva feijoa, što dolazi od imena brazilskog prirodoslovca Joãoa da Silve Feijóa, ali u znanstvenoj literaturi ustalio se naziv Acca sellowiana.
Oblik života
U svom prirodnom staništu, Acca feijoa pojavljuje se kao zimzeleni grm ili malo drvo, koje obično doseže visinu od 3 do 5 metara. Krošnja joj je često raširena, s brojnim granama prekrivenim debelim, kožastim lišćem. Zbog svoje kompaktnosti i relativno sporog rasta, feijoa se može prikladno uzgajati i na otvorenom u pogodnoj klimi i u posudama (na terasama ili u zimskim vrtovima).
Još jedna važna značajka životnog oblika Acca feijoa je njezina sposobnost da uz pravilnu njegu donosi plodove dugi niz godina. Biljka je spororastuća, ali prilično izdržljiva drvenasta vrsta. Štoviše, feijoa može podnijeti neke padove temperature, zadržavajući svoje zimzeleno lišće, iako je u hladnim klimama potrebna dodatna zaštita ili uzgoj u staklenicima.
Obitelj
Acca feijoa pripada porodici mirti (Myrtaceae), velikoj porodici koja uključuje poznate rodove poput eukaliptusa (Eucalyptus), klinčića (Syzygium aromaticum), mirte (Myrtus) i raznih voćaka, uključujući guavu (Psidium). Biljke mirte često karakteriziraju eterična ulja u listovima, koja im daju prepoznatljive arome i fitocidna svojstva.
Još jedna značajna karakteristika porodice je prisutnost višegodišnjih drvenastih oblika, koji se obično nalaze u tropskim i suptropskim zonama. Mnogi članovi porodice mirti cijenjeni su zbog svojih ukrasnih cvjetova, kao i zbog jestive ili ljekovite upotrebe. Kao član ove porodice, Acca feijoa pokazuje tipične osobine: zimzeleno lišće, kožastu strukturu lista i bogat kemijski sastav eteričnih ulja.
Botaničke karakteristike
Feijoa obično doseže 3-5 metara visine i, pod povoljnim uvjetima, formira kompaktno stablo ili gusti grm. Listovi su nasuprotni, eliptični, sjajni na vrhu, a na donjoj strani prekriveni srebrnastim dlačicama. Cvjetovi su veliki, pojedinačni ili skupljeni u grozdove, s do 4-5 crvenkastih latica i brojnim svijetlim prašnicima crveno-ružičaste boje smještenim u sredini.
Plodovi su ovalnog ili blago kruškastog oblika, zelene boje, s voštanim premazom. Unutar ploda nalazi se nježna, kremasta pulpa ispunjena brojnim malim sjemenkama. Aroma i okus često se opisuju kao mješavina ananasa, jagode i jagode guave, što feijou čini popularnim voćem u suptropskim klimama.
Kemijski sastav
Plodovi feijoe cijenjeni su zbog visokog sadržaja vitamina C, joda, organskih kiselina i ugljikohidrata (voćnih šećera). Listovi i cvjetovi sadrže eterična ulja, flavonoide i druge fenolne spojeve. Pulpa ploda sastoji se od vodenastog i gušćeg dijela obogaćenog vitaminima (A, E), mikronutrijentima (K, Mg) i vlaknima.
Postoji vjerovanje da su plodovi feijoe korisni za prevenciju bolesti štitnjače zbog visokog sadržaja lako probavljivog joda, iako točna koncentracija može varirati ovisno o uvjetima tla i klime.
Podrijetlo
Izvorno područje rasprostranjenosti Acca feijoa obuhvaća planinska područja Južne Amerike, posebno Brazil, Urugvaj, Paragvaj i Argentinu, gdje biljka raste u suptropskim šumama i na obroncima. U Europu je uvedena početkom 20. stoljeća i brzo je privukla pozornost vrtlara, postupno se šireći kao voćna i ukrasna biljka na obalama Sredozemnog i Crnog mora.
U bivšem Sovjetskom Savezu, biljka se dobro prilagodila crnomorskoj obali Kavkaza, Krimu i nekoliko drugih regija s blagim zimama. Uspješan uzgoj feijoe zabilježen je i u suptropskim zonama Gruzije i Azerbajdžana. Oplemenjivanjem su razvijeni oblici otporniji na hladnoću, čime je proširen raspon uzgoja.
Jednostavnost uzgoja
Uzgoj Acca feijoa u regijama s blagim zimama relativno je jednostavan, jer je biljka prilično otporna na umjerene mrazeve (do -10–12 °C). Biljka se dobro ukorijenjuje i daje plodove uz dovoljno ljetnog zalijevanja i sunčano mjesto. Potreban je oprez u područjima s vlažnim i hladnim zimama, jer prekomjerna vlaga može dovesti do bolesti korijena.
Za uzgoj u zatvorenom prostoru ili stakleniku važno je ispuniti nekoliko uvjeta (plodna i dobro drenirana podloga, obilno svjetlo, umjereno zalijevanje). Općenito, feijoa se ne smatra posebno hirovitom, ali zahtijeva redovitu njegu i uravnoteženu gnojidbu za stabilno cvjetanje i stvaranje plodova.
Vrste i sorte
Rod Acca (ili Feijoa, prema staroj klasifikaciji) uglavnom je poznat po vrsti Acca sellowiana. Postoje različite sorte koje se razlikuju po veličini ploda, okusu, brzini zrenja i otpornosti na hladnoću. Neke od najčešćih sorti uključuju "Nikitsky Aromatic", "Crimean Early", "Suprefor" i "Coolidge". Svaka sorta ima svoje karakteristike u pogledu vremena zrenja, veličine ploda i okusa.
Hibridizacija unutar roda nije raširena, pa je izbor sorti feijoe uvelike određen preferencijama vrtlara, kao što su veličina ploda, okus i potrebno razdoblje dozrijevanja. U ukrasnom hortikulturi neki oblici su poznati po tome što naglašavaju neobičnu ljepotu cvjetova, ali oni često daju manje plodova.
Veličina
Na otvorenom tlu, Acca feijoa obično doseže visinu od 2-5 metara, tvoreći drvenasto deblo ili nekoliko razgranatih debla. Krošnja može biti široka i raširena, ponekad dosežući promjer od 2-3 metra. Sve ovisi o uvjetima uzgoja, sorti, prisutnosti gnojiva i orezivanju.
Kada se uzgaja u posudama, biljka obično ima skromnije dimenzije, jer volumen posude i opći uvjeti (ograničeni prostor, unutarnja mikroklima) usporavaju rast. Orezivanje i pinciranje također mogu ograničiti visinu na 1-2 metra, što je posebno pogodno za male staklenike ili unutarnje prostore.
Intenzitet rasta
Feijoa raste umjereno: pod povoljnim uvjetima, godišnji rast izdanaka može doseći 20-30 cm. Rast je najintenzivniji u ranim godinama (2-5 godina), kada biljka formira svoje glavne skeletne grane. U sljedećim godinama, stopa rasta se donekle usporava, a grm formira gustu krunu.
Na rast utječu čimbenici okoliša: svjetlost, temperatura, plodnost tla i zalijevanje. Uz nedovoljno svjetla ili zalijevanja, rast se usporava, a uz višak vlage i dušičnih gnojiva, stablo može pretjerano povećati rast lišća na štetu budućeg cvjetanja.
Životni vijek
Acca feijoa može živjeti i donositi plodove 30-40 godina, iako se maksimalni prinosi javljaju u dobi od 10-15 godina. Tijekom vremena, biljka može ostati zdrava, ali količina cvjetanja i plodonošenja može se postupno smanjivati. Redovitom pomlađujućom rezidbom, biljka može održati svoju ukrasnu vrijednost i nastaviti davati plodove dulje vrijeme.
U zatvorenim uvjetima ili staklenicima, gdje su prostor i volumen supstrata ograničeni, životni vijek može biti donekle skraćen. Međutim, uz pravilnu njegu (praćenje zalijevanja, gnojidbe i osvjetljenja), mnogi primjerci uspješno žive više od 10-15 godina, nastavljajući formirati cvjetove i plodove.
Temperatura
Optimalna temperatura za Acca feijoa tijekom vegetacije i formiranja plodova je 20–28 °C. Biljka može podnijeti niske negativne temperature (do -10–12 °C) na otvorenom tlu, posebno kada su u pitanju zreli primjerci. Međutim, mlade biljke su osjetljivije na mraz.
Prilikom uzgoja u zatvorenom prostoru važno je ne dopustiti pretjeranu toplinu iznad 30–35 °C na suhom zraku, kao ni jake temperaturne fluktuacije zimi. Prihvatljiv režim je 5–10 °C tijekom faze mirovanja, što pomaže Acca feijoa da postavi pupoljke za buduće cvjetanje bez trošenja energije na prekomjerni rast tijekom nepovoljnog razdoblja.
Vlažnost
Feijoa najbolje raste pri umjerenoj vlažnosti, oko 50–60%. Vrlo suh zrak (ispod 30–35%) može dovesti do opadanja pupova i usporenog rasta. Ako se biljka uzgaja u zatvorenom prostoru, preporučuje se korištenje ovlaživača zraka ili povremeno prskanje lišća ako je zrak previše suh.
Prekomjerna vlažnost (iznad 80–85%) može dovesti do gljivičnih bolesti, posebno u kombinaciji s niskim temperaturama. U otvorenom tlu, Acca feijoa obično podnosi fluktuacije vlažnosti zraka, posebno uz odgovarajuće prozračivanje krošnje.
Rasvjeta i raspored prostorija
Optimalna rasvjeta je jarka, difuzna sunčeva svjetlost. U vrtu se feijoa sadi na otvorenim, sunčanim mjestima s laganom sjenom tijekom najtoplijih sati. Kada se uzgaja u zatvorenom prostoru, lonac treba postaviti uz prozor okrenut prema jugu ili jugozapadu, po potrebi zasjenjujući od prejakog podnevnog sunca.
Nedostatak svjetla utječe na cvjetanje i plodonošenje. Ako u prostoriji nema dovoljno prirodnog svjetla, treba koristiti rasvjetu za uzgoj kako bi se osiguralo najmanje 12 sati dnevnog svjetla. Ova prilagodba je posebno važna u jesensko-zimskom razdoblju na sjevernim geografskim širinama.
Tlo i supstrat
Acca feijoa treba rastresito, plodno tlo s pH vrijednošću od 5,5 do 6,5. Tipičan sastav supstrata je:
- Tresnato tlo: 2 dijela
- Treset: 1 dio
- Pijesak (ili perlit): 1 dio
- Lisnato tlo bogato hranjivim tvarima (ako je dostupno): 1 dio
Kiselost se može lagano prilagoditi korištenjem borovih iglica ili malih količina kiselog treseta. Drenaža je obavezna: 2-3 cm ekspandirane gline ili krupnog šljunka na dnu posude kako bi se spriječila stagnacija vode i truljenje korijena.
Zalijevanje
Tijekom proljeća i ljeta, feijoa aktivno raste i formira pupoljke i plodove, stoga zalijevanje treba biti redovito. Tlo treba ostati umjereno vlažno, ali ne i natopljeno. Prije sljedećeg zalijevanja, gornji sloj supstrata može se pustiti da se osuši 1-2 cm, posebno ako je biljka u loncu.
Zimi, kada temperatura padne ili biljka uđe u stanje mirovanja, zalijevanje treba smanjiti. Ako je temperatura u prostoriji oko 10–12 °C, zalijevanje jednom svakih 7–10 dana dovoljno je kako bi se spriječila dehidracija korijena. Prekomjerno zalijevanje u tom razdoblju je posebno opasno, jer može dovesti do truljenja korijena i bolesti.
Gnojenje i hranjenje
Tijekom aktivnog razdoblja rasta i plodonošenja (od travnja do kolovoza), kompleksna mineralna gnojiva za voćke treba primjenjivati svaka 2-3 tjedna. Mogu se koristiti univerzalna gnojiva ili specijalizirane mješavine s većim udjelom kalija i fosfora, koje potiču stvaranje pupova i plodova.
Gnojidba se može provesti zalijevanjem korijena otopinom gnojiva ili površinskom inkorporacijom granula. Važno je slijediti upute proizvođača kako bi se izbjeglo prekomjerno hranjenje biljke, što bi moglo dovesti do prekomjernog rasta izdanaka. U jesen i zimi gnojidba se minimizira ili potpuno prekida, omogućujući biljci da se odmori.
Cvatnja
Acca feijoa cvjeta krajem proljeća ili početkom ljeta. Cvjetovi su veliki, s debelim mesnatim laticama, čija je vanjska strana blijedoružičasta, a unutarnja bjelkasta. Glavni ukras su jarko crveni prašnici, koji cvijetu daju egzotičan izgled. Cvjetovi se mogu pojavljivati pojedinačno ili u skupinama, stvarajući prekrasan prizor na tamnozelenom lišću.
Za uspješno zametanje plodova često je potrebno unakrsno oprašivanje između različitih biljaka ili sorti. U slučaju jedne biljke u zatvorenom prostoru ili na izoliranom mjestu, urod može biti minimalan. Ponekad vrtlari koriste ručno oprašivanje (prenošenje peludi četkom) kako bi povećali broj plodova.
Širenje
Feijoa se može razmnožavati sjemenom i reznicama. Metoda sjemena uključuje sijanje sjemena izvađenog iz zrelih plodova u lagani supstrat (treset, pijesak). Prethodno namakanje možda nije potrebno, ali je važno održavati temperaturu od 20–25 °C i dobru vlažnost. Klijanje se događa unutar 2–3 tjedna.
Reznice se uzimaju s poludrvenastih izdanaka, duljine 10–15 cm. Donji listovi se uklanjaju, a reznica se tretira hormonom za ukorjenjivanje. Reznice se ukorjenjuju u vlažnom supstratu na 22–24 °C s umjerenom vlagom. Nakon 4–6 tjedana formira se korijenje, nakon čega se reznice presađuju u odvojene posude.
Sezonske značajke
U proljeće, feijoa počinje aktivno rasti i formirati cvjetne pupoljke. Tijekom tog vremena važno je osigurati redovitu gnojidbu i pravilno zalijevanje. Ljeti se odvija glavno cvjetanje i formiranje plodova. U toplim uvjetima s dovoljno svjetla, proces se može završiti do jeseni, dajući punu žetvu.
U jesen, biljka može nastaviti s razvojem plodova; u hladnijim regijama, plodovi mogu dozrijeti do rane zime. Zimi, kako temperatura pada i dnevna svjetla se skraćuju, Acca feijoa usporava svoj metabolizam. Ako je temperatura u zatvorenom prostoru oko 10–15 °C, biljka djelomično ulazi u stanje mirovanja.
Značajke njege
Glavna značajka njege je osiguravanje odgovarajuće rasvjete i kontrole vlage. Feijoa ne voli prekomjerno zalijevanje, ali isušivanje tla može negativno utjecati na cvjetanje i zametanje plodova. Formativna rezidba pomaže u održavanju urednog oblika i potiče grananje. Redovito promatranje stanja lišća i pravovremena gnojidba poboljšavaju produktivnost.
Također je važno zapamtiti potencijalne probleme s oprašivanjem: ako se uzgaja samo jedna biljka bez pristupa kukcima oprašivačima ili drugoj biljci iste vrste, možda neće doći do zametanja plodova. U zatvorenim uvjetima neki vrtlari pribjegavaju ručnom oprašivanju pažljivim prenošenjem peludi četkom.
Njega u zatvorenom prostoru
Za uzgoj u zatvorenom prostoru, feijou treba smjestiti na najsvjetlije mjesto - po mogućnosti na prozor okrenut prema jugu ili jugozapadu. Ako je sunčeva svjetlost preintenzivna, treba je lagano zasjeniti tijekom podneva. Lonac treba biti prostran, jer je korijenov sustav odrasle biljke prilično razvijen. Dobra drenaža je neophodna.
Zalijevanje treba organizirati tako da supstrat ostane blago vlažan, ali ne i natopljen. Zimi, kada temperatura padne i dnevno svjetlo skrati, zalijevanje se smanjuje. Gnojidba se provodi svaka 2-3 tjedna gnojivima za biljke koje daju plodove. Pri visokim temperaturama i intenzivnom svjetlu biljka može ostati vegetativno aktivna, dok u hladnijim uvjetima djelomično smanjuje metabolizam.
U uzgoju u posudama, kontrola veličine postiže se prištipavanjem vrhova i provođenjem sanitarne rezidbe. To je potrebno kako bi se spriječilo prebrzo rast stabla prema gore. Korijenov sustav zahtijeva redovito obnavljanje supstrata, obično se presađivanje obavlja svake 2-3 godine ili po potrebi.
Presađivanje
Odaberite posudu koja je nešto veća od prethodne (promjera 2-3 cm) kako biste izbjegli preveliki volumen supstrata. Na dno treba postaviti sloj drenaže od 2-3 cm (ekspandirana glina, šljunak). Presađivanje je najbolje obaviti u rano proljeće prije početka aktivnog rasta ili neposredno prije orezivanja kako bi se stablo brzo prilagodilo novim uvjetima.
Presađivanje uz očuvanje dijela korijenove bale smanjuje stres na korijenje, posebno ako je biljka velika i prilagođena. Ako je supstrat slan ili korijenje izgleda nezdravo, vrši se djelomična zamjena tla, a oštećeno korijenje se obrezuje i tretira ugljenom ili fungicidom.
Obrezivanje i formiranje krune
Obrezivanje Acca feijoa služi dvjema svrhama: sanitarnoj (uklanjanje suhih, oštećenih grana) i formativnoj (regulacija visine i oblika krune). Postupak se provodi krajem zime ili početkom proljeća, prije početka aktivnog protoka soka, kako bi se smanjio stres na biljku.
Za stvaranje grmljastijeg oblika, prištipljivanje mladih izdanaka za jednu trećinu njihove duljine potiče stvaranje bočnih grana. Povremeno se unutrašnjost krune prorjeđuje kako bi se poboljšala ventilacija i pristup svjetlosti. Prekomjerno orezivanje može odgoditi cvjetanje u tekućoj sezoni, ali često potiče bujnije cvjetanje u sljedećoj godini.
Potencijalni problemi i njihova rješenja
Truljenje korijena i gljivične infekcije nastaju zbog prekomjernog zalijevanja i nedostatka drenaže. Biljka počinje venuti, lišće žuti i otpada. Rješenje je odmah smanjiti zalijevanje, poboljšati drenažu i, ako je potrebno, presaditi biljku i tretirati korijenje fungicidima.
Nedostatak svjetla dovodi do dugog rasta, rijetkog ili potpunog cvjetanja i blijedog lišća. Rješenje je premjestiti lonac na svjetlije mjesto ili koristiti dodatnu rasvjetu. Nedostatak hranjivih tvari manifestira se kao kloroza, spor rast i slabi prinosi. Redovita gnojidba rješava ovaj problem.
Štetočine
Acca feijoa mogu biti napadnute lisnim ušima, paukovima, brašnastim stjenicama i štitastim kukcima. Redovito pregledavajte donju stranu lišća i mladih izdanaka. U slučaju slabije zaraze mogu se koristiti sapunske ili alkoholne otopine. Za velike zaraze koristite insekticide prema uputama proizvođača.
Prevencija uključuje održavanje umjerene vlažnosti, dobro osvjetljenje i bez zastoja zraka. Prenapučenost posuda i vlažno okruženje potiču štetnike, stoga se preporučuje periodično prozračivanje i uklanjanje otpalog lišća.
Pročišćavanje zraka
Kao zimzelena biljka iz porodice mirti, feijoa oslobađa fitoncide koji mogu djelomično pročistiti zrak od nekih patogenih bakterija. Njeni široki listovi hvataju prašinu, što pogoduje unutarnjoj mikroklimi. Međutim, učinak nije toliko značajan kao kod većih vrsta fikusa ili feijoe uzgojene na otvorenom tlu.
Svako ozelenjavanje u zatvorenom prostoru poboljšava psihološku udobnost i može povećati vlažnost ako se nekoliko primjeraka uzgaja zajedno. Međutim, sposobnosti pročišćavanja zraka Acca feijoa treba realno procijeniti, jer ona samo umjereno doprinosi stvaranju zdrave mikroklime.
Sigurnost
Acca feijoa je općenito sigurna za ljude i životinje. Biljka nema otrovnih dijelova, a bobice su jestive i široko se koriste u kuhanju. Alergijske reakcije na pelud feijoe su rijetke, ali preosjetljive osobe mogu osjetiti blage simptome.
Preporučuje se držati biljku izvan dohvata male djece i kućnih ljubimaca kako bi se spriječilo oštećenje grana ili lomljenje posude. Ne postoji izravna opasnost od kontakta s lišćem ili plodovima, ali uvijek je bolje slijediti opće sigurnosne mjere pri rukovanju nepoznatim biljnim vrstama.
Zimovanje
U južnim regijama s blagim zimama, feijoa može prezimiti na otvorenom, podnoseći kratkotrajne mrazeve do -10–12 °C. U hladnijim klimama, biljka se ili štiti (malčem oko korijenovog sustava, omatanjem debla u agrotekstil) ili se premješta u hladnu prostoriju gdje je temperatura oko 10–15 °C.
Za uzgoj u zatvorenom prostoru, zimi se zalijevanje smanjuje, gnojiva se ne primjenjuju, a biljku treba smjestiti u najhladniji mogući kutak kako bi se osiguralo kratko razdoblje mirovanja. U proljeće, kako temperatura raste i dnevna svjetla produžuju se, nastavlja se redovito zalijevanje i gnojidba.
Korisna svojstva
Plodovi feijoe cijenjeni su zbog visokog sadržaja vitamina C, joda, vlakana i antioksidansa. Redovita konzumacija pomaže u jačanju imunološkog sustava, podržava funkciju štitnjače i poboljšava opće dobro. Nježna pulpa koristi se u salatama, desertima i pićima.
Listovi i kora sadrže eterična ulja i fenolne spojeve s antimikrobnim svojstvima. To može doprinijeti ekološkoj sigurnosti biljke u
Vrt, jer neke patogene koji slete na njegovo lišće potiskuju prirodne tvari koje se nalaze u porodici mirti.
Upotreba u tradicionalnoj medicini ili narodnim receptima
U nekim zemljama, plodovi feijoe koriste se za prevenciju nedostatka vitamina, anemije i poremećaja štitnjače. Vjeruje se da džemovi, paste i tinkture napravljene od ploda imaju blagotvorne učinke na imunitet i metabolizam. Vodeni napitci od listova ponekad se koriste kao obloge za blage upale kože.
Znanstveni podaci o učinkovitosti ovih metoda su ograničeni, a službena medicina ne priznaje feijou kao ljekovitu biljku. Međutim, umjereno uključivanje plodova u prehranu smatra se pozitivnim, s obzirom na njihovu vitaminsku i mineralnu vrijednost.
Upotreba u krajobraznom dizajnu
U uređenju okoliša, feijoa služi kao impresivan soliter ili središnji element zbog svojih egzotičnih crveno-bijelih cvjetova i ukrasnog srebrnog lišća ispod. Dobro se stapa s drugim suptropskim biljkama, tvoreći skladne skupine.
Vertikalni vrtovi i viseće kompozicije za feijou manje su primjenjivi zbog njezine drvenaste prirode i relativno sporog rasta. Međutim, u prostranim terasama, zimskim vrtovima ili velikim posudama na terasama može postati ukras ako joj se pruži dovoljno svjetla i topline.
Kompatibilnost s drugim biljkama
Uzgoj feijoe uz druge suptropske vrste (poput agruma, oleandra ili maslina) stvara skladnu cjelinu koja podsjeća na mediteranski stil. Dovoljan prostor za korijenje ključan je kako se različite biljke ne bi previše natjecale za vodu i hranjive tvari.
Bolje je ne saditi u blizini velikih biljaka koje vole vlagu, jer će se njihove potrebe za zalijevanjem značajno razlikovati od potreba feijoe. Prilikom odabira biljaka suputnika treba uzeti u obzir njihove potrebe za svjetlom i pH tla, kao i njihovu sposobnost da napreduju u istoj klimatskoj zoni.
Zaključak
Acca feijoa (Acca sellowiana) je nevjerojatno lijepa i korisna biljka iz porodice mirti. Njeni upečatljivi cvjetovi, plodovi izvrsnog okusa i zimzeleno lišće učinili su je popularnom u južnim regijama, kao i u uzgoju u staklenicima i zatvorenom prostoru. Uz odgovarajuće uvjete (dovoljno svjetla, pravilno zalijevanje, prikladna podloga), feijoa može oduševiti vrtlare i kao ukrasna i kao plodonosna vrsta.
Važno je zapamtiti da biljka ne voli hladne zime bez zaštite i prezasićenost tla. Ipak, pokazuje izvrsnu otpornost na sušu i nije pretjerano zahtjevna u pogledu kiselosti tla. Ove osobine čine feijou zanimljivim izborom i za iskusne i za početnike vrtlare koji sanjaju o egzotičnom dodiru u svom vrtu ili na prozorskoj dasci.